Vrba se zove drvo iz roda Salix. Ima mnogo vrsta, a najpoznatije su žalosna vrba (Salix babylonica), bela vrba (Salix alba), vrba iva (Salix caprea) i crvena vrba ili rakita (Salix purpurea). Sa medicinskog gledišta vrba je veoma značajna. Još u 18. veku utvrđeno je da kora bele vrbe sadrži sastojak salicin, koji ima svojstvo da snižava telesnu temperaturu i ublažava bol. Na osnovu ovog otkrića, danas se dobija verovatno najpoznatiji lek na svetu aspirin, od sintetički proizvedenog salicina. Lekovita je kora bele vrbe, a slično dejstvo imaju iva i crvena vrba. Kad krenu sokovi u proleće kora se sakuplja. Ljušti se kora sa grana drveta vrbe. Zatim se suši. Ukus je opor i gorak. Može biti u upotrebi kao čaj od kore vrbe, prah ili tinktura. Uzima se u slučaju povišene temperature, groznice, glavobolje, kostobolje, reume, upalnih procesa, stimuliše varenje i koristi se kod drugih bolova. Treba obratiti pažnju na doziranje, pa da ne bi došlo do predoziranja, potražiti uputstvo i savet stručnog lica. Ne preporučuje se upotreba duže od mesec dana. Ranije su se od vrbe više koristili listovi i lisni pupoljci, isto za medicinsku upotrebu.
Čaj od kore bele vrbe
Čaj pravimo od suve kore bele vrbe. Može se sakupljati i sušiti ili pronaći u biljnim apotekama. Ide jedna kašičica kore na jednu šolju vode. Zagrevati do ključanja, a onda skloniti i poklopiti da odstoji oko 15 minuta. Piti 2-3 šolje čaja na dan. Čaj od kore vrbe ne deluje tako brzo kao aspirin, ali je ipak efikasan. Nakon maksimalno 30 dana upotrebe, pravi se pauza.
Žalosna vrba
Žalosna vrba je dobila naziv po svom izgledu, jer joj grane prosto vise opušteno, pa deluje tužno i žalosno. Dobro je opisuje i drugi naziv jadika. Koristi se za izradu predmeta od pruća, u stolarstvu, za sprečavanje erozije zemljišta itd. Voli vlažne i močvarne terene. Sreće se pretežno uz korita reka. Ako negde raste žalosna vrba, obično se kaže da tu ima vode. Drvo prilično brzo raste. Žalosna vrba je i medonosna biljka. To je dobra rana prolećna paša za pčele.