Da li biljke imaju osećanja

Ljudi imaju pet čula, a to su dodir, vid, miris, ukus i sluh. Ova čula nam pomažu u okruženju i deluju kao upozoravajući znaci u slučaju opasnosti. Biljke izgledaju pasivno, ali isto tako imaju neke svoje složene senzore, koji su stvoreni da odgovore na promene i opasnosti iz okruženja. Biljke nemaju oči, uši ili jezik, ali imaju kožu ili epiderm, koji obavlja slične fuknkcije. Biljke reaguju na kišu ili na vetar, uvijaju se, menjaju oblik. Ako koren biljke dok raste naiđe na kamen, on će ga zaobići i nastaviti da raste oko njega. Tako možemo oceniti da biljke osećaju stvari oko sebe. Ključ za reagovanje biljaka na spoljašnje faktore je njihiva koža epiderm. Ona štiti unutrašnjost i pomaže da se spreči gubitak vode, baš kao i kod sisara, ali idealna je i kao senzor koji reaguje na spoljašnju sredinu. Uzmimo primer suncokreta, čiji cvetovi se okreću prateći sunce. Dakle, možemo potvrditi da biljke mogu osetiti svetlost, toplotu, kišu, vetar itd.

Da li biljke osećaju bol?

Izgleda da biljke nemaju strah da ćemo ih ubiti i pojesti ili mi to ne primećujemo. Ne možemo sa sigurnošću znati da li biljke osećaju bol. Biljke nemaju nervni sistem, niti mozak, tako da u tom pogledu nemaju biološki potrebu da osete bol. Ali da li postoje neki drugi načini da osete bol, koji nama još nisu dokučivi? Kod ljudi i životinja se bol lako primeti. Jauk, grimasa, beg ili borba su neke moguće reakcije. Biljke nemaju ove mogućnosti, čak i kad bi osetile bol, da pobegnu ne mogu, niti krik da ispuste. Jedino ako biljke imaju načine da osete bol, koje mi još ne možemo da shvatimo.

Eksperiment

Postoje neke biljke čije su reakcije interesantne sa naučnog stanovišta, ali i za sve ljubitelje prirode. Jedna od takvih biljaka je biljka latinskog naziva Mimosa pudica. Ona trenutno reaguje na dodir. Naime, ako je dotaknete, listovi odmah krenu da se skupljaju, kao da se tako brani od napada. Utvrđeno je da se biljka štiti, tako što ispušta hemikaliju. Ona izaziva reakciju da se voda iz peteljki povlači, a listovi deluju kao da su uveli.
Rađen je eksperiment, gde su naučnici prskali ovu biljku etrom i stavili pod stakleno zvono. Pošto je to jak anestetik biljka se brzo umrtvila, tako da posle nekog vremena više nije bilo reakcije na dodir. Na ljude etar deluje na taj način, što nervnim ćelijama onemogući slanje signala. Za biljke kažu da nemaju nerve, pa se postavlja pitanje zašto je ova biljka isto reagovala na etar.
Naučnici su eksperimentisali i sa elektricitetom. Biljka se tako poveže elektrodama, a signal koji emituje pratimo na računaru. Plamen upaljača približen listovima biljke, čini da ona počne da emituje signale, koji se pojavljuju na računaru. Ovaj signal znatno sporije putuje nego kod ljudi, ali je nesumnjivo dokazano njegovo postojanje. I to je taj signal, koji tera biljku Mimosa pudica da skuplja listove u slučaju opasnosti. Pa iako biljke nemaju nervni sistem poput čoveka, izgleda da ipak imaju nešto, što im omogućava da osete bol.

ab

Kako se biljke brane

Mnoge biljke za spas od uništenja primenjuju specijalnu taktiku. Neke su opremljene trnjem, neke žare, ispuštaju neprijatne mirise, pa čak i otrove, koji mogu biti opasni po život. I one su evoluirale i čine sve da opstanu. S druge strane, postoje biljke koje ne samo da imaju odbrambeni mehanizam, nego i napadaju, kao mesožderke.

Share Button
loading...

Ostavite odgovor

error: Content is protected !!