Đumbir se danas upotrebljava kao hrana i kao lek širom sveta, a mnogi recepti se ne mogu zamisliti bez đumbira kao začina. Đumbir se zbog svojih prednosti i specifičnosti raširio iz Azije po celom svetu. U prirodi biljka raste do 3 m, kao višegodišnja trska. U ishrani se koristi koren đumbira. Koren đumbira je sočni, mesnati koren, prijatnog mirisa, kada se zaseče. Đumbir se koristi na razne načine u ishrani, Nastavi sa čitanjem Đumbir kao lek recepti
Kategorija: Začin
Grčko seme drevni začin
Piskavica ili grčko seme je drevni začin koji se koristio u starom Egiptu, Rimu i Grčkoj. U staroj Grčkoj se piskavica koristila i u medicinske svrhe. U novijoj istoriji je prvo preneta u Francusku, a posle se raširila upotreba grčkog semena u celoj Evropi, te tako postaje i deo evropske tradicije. Koristi se u Indiji kao jedan od sastojaka za pripremanje začina poznatog pod nazivom kari.
Foto: Leslie Seaton
Postoji još naziva za piskavicu, kao na primer, jarčev rog, koziji rog, prosenica, grčko seno, grčka detelina, rogačić itd.Biljka raste samoniklo, ali može i da se uzgaja iz semena. Piskavica je jednogodišnja biljka. Prema nekim izvorima poreklom je iz Indije, a prema drugim iz Mediterana. Uglavnom se upotrebljava seme kao začin. Seme je prilično aromatično. Dobri poznavaoci kažu da je to jedan od najboljih začina za jela sa pirinčem i krompirom.
Piskavica povećava grudi, poboljšava laktaciju i kvalitet majčinog mleka
U Indiji se piskavica koristi za povećanje mlečnosti i poboljšanje kvaliteta majčinog mleka. Nije sasvim jasno kako, ali sastojci iz ovog semena, deluju na uvećanje i bolje funkcionisanje mlečnih žlezda. Za poboljšanje laktacije može se koristiti čaj od piskavice i komorača, koji je isto dobar u tu svrhu. Sa čajem treba početi odmah nakon porodjaja.
Prema nekim izvorima grčko seme se koristi i u estetske svrhe, tj. za povećanje ženskih grudi prirodnim putem.
Ostala lekovita svojstva grčkog semena
Piskavica se dobro pokazala kao afrodizijak, kod muške impotencije i steriliteta, a povoljno utiče na urogenitalni trakt uopšte. Grčko seme je blagotvorno za disajne puteve, protiv kašlja, šlajma, bronhitisa i zapušenog nosa. Piskavica će da zagreje organizam kod prehlade, reume i išijasa. Piskavica tonizira, stimuliše, podmladjuje, to je diuretik i afrodizijak. Pozitino deluje i na organe za varenje, reprodukciju i nervni sistem. Čisti krv i dobra je za masnu jetru.
Čaj od piskavice poboljšava apetit, snižava holesterol i šećer u krvi. Piskavica se primenjuje i spolja u vidu obloga, a protiv ekcema, otoka i čireva na koži.
Priprema čaja
Jednu kašičicu usitnjenog semena piskavice preliti sa ½ l vode i ostaviti da odstoji tri sata. Nije potrebno kuvati. Procediti i popiti u toku dana.
Priprema čaja za uvećanje grudi
U šerpu stavite dve šolje vode i jednu šolju klica piskavice. Dodati po jedan do dva prstohvata anisa, bosiljka, kima, mirodjije, komorača, sladića, majorana i limun trave. Zagrejati do ključanja, a onda ostaviti da se prohladi, pa procediti. Dodati limunov sok i med radi lepšeg ukusa. Piti jednu do dve šolje dnevno.
Izvor:The Green Pharmacy, James A. Duke
Priprema za spoljnu upotrebu
Malu kašiku usitnjenog grčkog semena kuvati 5 minuta u četvrt litra vode. Treba da se dobije smesa koja se stavlja na gazu i koristi za obloge.
Ukrasne, začinske i lekovite biljke
Kod začinskog i lekovitog bilja prepoznatljivi su mirisi, ukus kao i lekovita svojstva, a jednostavno se gaje i to na organski način. Prilikom ulaska u bilo koju baštu u kojoj se gaje začinsko i lekovito bilje dolazi do kompletnog čulnog iskustva, a pored mirisa biljke su ukras i po svom izgledu. Kod mnogih biljaka je neraskidiva veza između njih samih i istorije čoveka. Mnoge biljke služile su za pomoć ljudima kada su imali nesanicu, bolove, za odbijanje insekata, umirivanje beba ili začinjavanje pića.
Gajenje začinskog i lekovitog bilja vrši se iz više razloga, a pored korisnih osobina ima i izuzetna estetska svojstva.
Šta zapravo čini lekovito i začinsko bilje?
U najširoj definiciji govori se o tome da je reč o biljkama čije je korišćenje u konkretne svrhe kao što su kulinarske, medicinske, aromatične ili ukrasne. Mnogo godina pre, njihovo korišćenje je između ostalog bilo i pri bojenju i čišćenju tkanina, dok su neke direktno učestvovale u mnogim ritualima i ceremonijama. Što se tiče svakodnevnog života glavna uloga je bila za piće i hranu kako bi se zdravlje i lečenje raznih bolesti u tim vremenima podiglo na najviši nivo.
Razlikuju se jednogodišnje od dvogodišnjih, lukovičastih od žbunastih, penjačice, poput drveta i sl. Kod svih biljaka postoje određena začinska i lekovita svojstva. Kod pojedinih se koriste samo listovi ili neki drugi delovi poput korena, semena, cveta ili čak kore drveta.
Kod većine vrsta lekovitog i začinskog bilja rukovanje i njihovo konzumiranje je krajnje bezbedno i jednostavno. Kod pojedinih vrsta mogu se pronaći otrovni sastojci opasni za ljude i životinje, čak i kada su u pitanju manje doze pa se svakako savetuje velika pažnja. Nije preporučljivo korišćenje ni jedne biljke ukoliko niste sigurni da je njeno konzumiranje potpuno bezbedno za vas. U to vas mogu uveriti lekari ili drugi medicinski radnici, pa je najbolje potražiti njihov savet i mišljenje pre nego je koristite.
Šta čini organsku proizvodnju
Kod začinskog i lekovitog bilja održavanje je veoma jednostavno. U većini slučajeva ne zahteva posebnu zaštitu od štetočina i bolesti. Uz sve to zaista može izgledati prelepo. Najveća prednost u gajenju biljaka je to što vam je dostupna u svakom momentu, a pri tom organske metode garancija su zdravih biljaka, bez upotrebe raznoraznih pesticida.
Kada gajite začinsko i lekovito bilje svakako ćete imati raznovrsniju i lepšu baštu, a ove biljke možete i upotrebiti u kuhinji ili kao lek. U baštovanstvu je svakako najvažnije da se isprati svaki segment i biljkama pruži sve što je potrebno. Pored ogromnog izbora biljaka u svakom trenutku može se naći po neka odgovarajuća za određenu situaciju ili nastali problem. Kod ove vrste bilja ono može da se penje, puzi, raste uspravno, učestvuje u formiranju gustih prekrivača zemljišta pa čak i da se gaji uz zidove. Pojedine vrste mogu uspevati gde je močvarno zemljište, neke pri vrhovima zidova ili pukotinama staza, pod drvećem ili na livadi. Na koji način će uspevati zavisi i od toga kakvim su uslovima izloženi i da li su prilagođeni.
Što se tiče njihovog izleda razlikuju se sićušne, prizemne, a mogu biti i džinovske kao što je visoka anđelika ili miloduh do dva metra visine. Kod nekih vrsta izgled je na prvom mestu, jer ih krase fantastični cvetovi ili lepo lišće što će svakako obogatiti vašu baštu.
Susam u ishrani
Susam ili sezam je kod nas najviše poznat kao dodatak u pekarskoj industriji. Često ćete videti kifle, hleb i druga peciva posuta susamom. Ali ove korisne semenke mogu se koristiti u ishrani i na razne druge načine. Nutricionisti ga rado preporučuju. Susam je mahunarka, ubrajaju ga u žitarice, a koristi se i kao začin u ishrani.
Semenke susama se razvijaju u mahunastom plodu. Semenke mogu biti bele, smedje i crne. Kod nas su obično bele u upotrebi. Biljka je jednogodišnja i naraste do 2 metra u visinu. Poreklom je iz Azije, najverovatnije iz Indije.
Susam je mahunarka, ubrajaju ga u žitarice, a koristi se i kao začin u ishrani.
Alva od susama
Susam se koristi u kuhinji, ali i u prehrambenoj industriji. Možda niste znali, ali svakako najpoznatija poslastica od susama je alva. To je takozvana tahan alva. Proizvodi se u zemljama Bliskog istoka, kao i Grčkoj.
Lizalice od susama
Još jedna poslastica od susama su lizalice od susama. To je ustvari kombinacija susamovih semenki i ušpinovanog šećera. Možete napraviti i kod kuće.
Susamov tan
Veoma zdrav proizvod od susama je susamov tan. Susamov tan je prirodni izvor energije i zdravlja. Priprema se od sveže prerađenog semena susama. Uglavnom se prodaje u teglama kao med. Može da se maže na hleb.
Susamovo ulje
Hladno cedjeno ulje susama spada u najkvalitetnija ulja. Miris i ukus su veoma prijatni. Uglavnom se koristi za začinjavanje salata i drugih jela. Šteta ga je koristiti za prženje, mada može. Prilično je skupo, ali i jako zdravo. Susamovo ulje je vredan izvor vitamina i minerala. Neki stručnjaci smatraju da se ulje susama koristilo pre 5000 godina.
Nutritivna i lekovita vrednost susama
Sadrži nezasićene masne kiseline, pa je preventivno koristan protiv kardiovaskularnih oboljenja. Od vitamina najviše ima vitamina B komleksa i to tiamin, piridoksin, niacin, riboflavin i folna kiselina. Od minerala tu su bakar, mangan, kalcijum, magnezijum, gvoždje, selen, cink i fosfor.
Sa pravom sezam važi za jednu od najlekovitijih biljka. Semenke sadrže sezamin i sezamolin koji spadaju u dijetetska vlakna. Ova kombinacija ima izuzetna svojstva kod snižavanja holesterola i krvnog pritiska. Dobar je za jetru, deluje protivupalno. Sadrži dosta kalcijuma, koji je važan za kosti. Redovnom ishranom smanjuje se rizik od nekih oblika raka. Dopunjava potrebe organizma za E vitaminom, pa tako deluje na vitalnost i usporava starenje. Susam je dobar kod suve kože, ekcema i psorijaze. Koriti u slučaju migrene i reumatoidnog artritisa.
Lovor od venca do leka
Biljka lovor je poreklom iz Male Azije i Mediterana. Poznat je još u antičkoj Grčkoj, a kasnije i u Rimu. Lovorov venac je bio modni detalj i statusni simbol. U hrišćanstvu lovor je simbol napretka.
Biljka raste u obliku dreveta ili grmoliko. Neke vrste dostižu i preko 10 metara visine. Negde se lovor koristi i kao ukrasna biljka, ali pre svega je poznat kao začin. Ima još naziva za ovu biljku, a najviše se koristi lorber.
Lovor u hrani
Lovor se kao začin koristi u širokom spektru jela. Posebno se upotrebljava u jelima mediteranske kuhinje. Listovi lovora su aromatični, pa se dodaju sosovima za italijanske paste. Koristi se kao začin za čorbe, pasulj i još mnoga druga jela. Stavlja se i u zimnicu. Listovi se obično dodaju u hranu celi. Oni se ustvari ne jedu, nego služe samo da daju aromu. Suvi listovi lovora su oštri i tvrdi i kao takvi nisu bas jestivi. Kada se list lovora kuva u jelima, obično se na kraju izbaci. Istina postoje i neke vrste lovora koje mogu da se pojedu. Ako se pravilno čuvaju (recimo u zatvorenoj tegli) suvi listovi lovora mogu da zadrže kvalitet i svežinu po godinu dana, pa čak i više. Ukoliko boja iz zelene prelazi u smedju, to znači da gube kvalitet i ukus, odnosno ističe im rok.
Lovor kao lek u narodnoj medicini
U narodnoj medicini čaj od lovora se koristi za obloge, pa čak i kod otvorenih rana. Obloge se upotrebljavaju kod modrica, alergija i osipa izazvanih žarenjem koprive i drugih biljaka. Čaj od lovora se koristi kod dijabetesa. Eterično ulje se primenjuje u aromaterapiji, zatim za masažu, kod reume i artritisa. Lovor je sastavni deo nekih sapuna koji se koriste za negovanje kože.
Bosiljak u kuhinji i medicini
Bosiljak je poreklom iz Indije. To je poznata začinska, aromatična, zeljasta i ukrasna biljka. Postoji više vrsta ove biljke. Uglavnom je jednogodišnja, ali neke sorte su i višegodišnje. Bosiljak je zelene boje, a retke su sorte sa ljubičastim listovima. Može da naraste od 30 cm pa do preko 1 m. Cvetovi su beli i grupisani. Biljka je prilično osteljiva na niske temperature. Najbolje uspeva u toplim krajevima i voli dosta sunca. Može da se gaji u bašti, pa čak i u saksiji na terasi. Bosiljak ima svoj istorijski i religijski značaj. Pravoslavna crkva ga koristi.
Bosiljak u kuhinji
Kao začin se koristi svuda u svetu, a najviše u italijanskoj kuhinji. Važnu ulogu igra i u tajvanskoj kuhinji i nekim zemljama jugoistočne Azije. Bosiljak se ponajviše upotrebljava kao svež. Najčešće se koristi na taj način što se dodaje kuvanim jelima i to u poslednjim trenutcima kuvanja, da mu se ne pokvari ukus i vrednost. Bosiljak je glavni sastojak pesto sosa, uz maslinovo ulje, beli luk i pinjole. Pesto sos spada u važan segment italijanske kuhinje.
Par dana bosiljak se može čuvati u frižideru, a duže vreme može u zamrzivaču. Prodaje se i kao sušeni bosiljak, ali sušenje mu narušava onu pravu aromu i kvalitet. U kuhinji se uglavnom upotrebljavaju listovi bosiljka, ali mogu i cvetovi.
Efikasnost bosiljka u medicini
Ajurveda poznaje i koristi bosiljak, zbog lekovitih svojstava. Već tradicionalno je u upotrebi u Indiji za lečenje astme, dijabetesa, stresa i napetosti. Ima tu odliku da opušta i umiruje organizam. Bosiljak je dobar za apetit i varenje. Negde se koristi i za lečenje akni na licu, a koristan je protiv tromboze. Eterična ulja koja se nalaze u bosiljku imaju efikasna antioksidantna, antimikrobna, antivirusna i antikancerogena svojstva.