Lovor od venca do leka

lovor

Biljka lovor je poreklom iz Male Azije i Mediterana. Poznat je još u antičkoj Grčkoj, a kasnije i u Rimu. Lovorov venac je bio modni detalj i statusni simbol. U hrišćanstvu  lovor je simbol napretka.
Biljka raste u obliku dreveta ili grmoliko. Neke vrste dostižu i preko 10 metara visine. Negde se lovor koristi i kao ukrasna biljka, ali pre svega je poznat kao začin. Ima još naziva za ovu biljku, a najviše se koristi lorber.

Lovor u hrani

Lovor se kao začin koristi u širokom spektru jela. Posebno se upotrebljava u jelima mediteranske kuhinje. Listovi lovora su aromatični, pa se dodaju sosovima za italijanske paste. Koristi se kao začin za čorbe, pasulj i još mnoga druga jela. Stavlja se i u zimnicu. Listovi se obično dodaju u hranu celi. Oni se ustvari ne jedu, nego služe samo da daju aromu. Suvi listovi lovora su oštri i tvrdi i kao takvi nisu bas jestivi. Kada se list lovora kuva u jelima, obično se na kraju izbaci. Istina postoje i neke vrste lovora koje mogu da se pojedu. Ako se pravilno čuvaju (recimo u zatvorenoj tegli) suvi listovi lovora mogu da zadrže kvalitet i svežinu po godinu dana, pa čak i više. Ukoliko boja iz zelene prelazi u smedju, to znači da gube kvalitet i ukus, odnosno ističe im rok.

Lovor kao lek u narodnoj medicini

U narodnoj medicini čaj od lovora se koristi za obloge, pa čak i kod otvorenih rana. Obloge se upotrebljavaju kod modrica, alergija i osipa izazvanih žarenjem koprive i drugih biljaka. Čaj od lovora se koristi kod dijabetesa. Eterično ulje se primenjuje u aromaterapiji, zatim za masažu, kod reume i artritisa. Lovor je sastavni deo nekih sapuna koji se koriste za negovanje kože.

Share Button
loading...

Ostavite odgovor

error: Content is protected !!