Aronija

                                                                                                        foto wlcutler

Aronija je sitno bobičasto voće koje raste u divljini, ali se sve više i uzgaja. Razlog su izuzetna lekovita i nutritivna svojstva. Poreklom je iz Severne Amerike, iako ima naziv sibirska borovnica. I baš tako, ove bobice aronije najviše liče na borovnicu. Raste i u Sibiru, jer joj ne smetaju niske temperature. Omiljena je hrana ptica. Ptice preko izmeta raznose seme aronije. U divljini su joj stanište listopadne šume. Aronija je jako zdrava i pre svega moćan antioksidans. Ukus ploda je kiselkast, gorak i opor (slično kao i kod borovnice). Redje se jede sveža, već se od aronije pravi sok ili se na druge načine koristi u ishrani.

Opis biljke

Aronija spada u porodicu ruža. Razmnožava se generativno tj. iz semena, a najbolje vegetativno, kulturom tkiva ili deljenjem busena. Može da se kalemi. Biljka raste u obliku grma. Dostiže visinu 2,5 metra. Listovi su zeleni ili crveni, ovalni i nazubljeni. Listovi se mogu uporediti sa listovima višnje. Cvetovi su divni beli, koji se razvijaju takoreći u buketima. To je listopadna biljka. Prvo se s proleća razvijaju listovi, a krajem aprila i prvi cvetovi.  Plod je bobica zelene, crvenkaste i na kraju kad je potpuno zreo tamnoplave, ljubičaste i gotovo crne boje. Plod je zreo u avgustu, ali može da se bere i kasnije. Nema košticu nego sitne semenke.

aronija

Uzgoj aronije

Sadi se u jesen, najbolje u novembru. Kad je posadite obavezno je zalijte i lako će se primiti. Dobro uspeva i jednostavno se održava. Obično se sade dvogodišnje ili jednogodišnje biljke, a već u trećoj godini biljka daje plodove. Ako se redovno održava može da daje dobre prinose. Najvažnije je da se okopava i zaleva. Sa navodnjavanjem prinosi u desetoj godini mogu biti 10 kilograma po grmu aronije. I narednih godina možete očekivati takve prinose. S vremena na vreme potrebno je orezivanje. Sjajno je to što je aronija otporna na bolesti i štetočine i ne mora da se prska. To je prava kultura, zahvalna za organsku proizvodnju. Biljka sporo raste i ne ide mnogo u visinu, pa se plodovi mogu brati sa zemlje. Drvo aronije je dosta tvrdo, a sama biljka može da se upotrebljava i kao ukrasna, za živu ogradu. Može da se orezuje i prilagodjava potrebi. Boje listova u jesen su veoma živopisne.

Upotreba aronije

Ponajviše se plodovi koriste za pravljenje soka. Od 1 kg aronije može se dobiti 0,5-0,6 l soka. Sušeni plodovi i listovi se upotrebljavaju za čaj od aronije. Čaj krepi, a priprema se slično kao čaj od šipka.
Od aronije se još može praviti i džem, slatko i alkohona pića. Negde se od aronije pravi vino, rakija i liker.
Sveži plodovi se upotrebljavaju u sklopu voćnih salata i poslastica.

Lekovitost aronije

Aronija je tako zdrava, jer ima jako visok sadržaj antocijana. Može se reći da aronija sadrži najviše antocijana od svih namirnica koje se koriste u ishrani. Antocijani su pigmenti plave, ljubičaste i crvene boje. To su jaki antioksidansi. Time su konzumenti aronije zaštićeniji od štetnih elemenata iz spoljašnje sredine. Pored toga aronija je koristan izvor vitamina i minerala.
Delotvornost aronije se odlično pokazala kod različitih zdravstvenih nedaća, od najtežih bolesti do problema sa telesnom težinom. Prema novijim istraživanjima aronija je dobra kod dijabetesa, povišenog holesterola i triglicerida, pa čak i za obolele od raka.
Aronija popravlja krvnu sliku, poboljšava cirkulaciju i reguliše pritisak. Dobra je za imunitet i čišćenje organizma. Održava vitalnost organizma i dobar vid.

 

Share Button

Dunja mirisna

dunja

Dunja je kasno, jesenje voće. Bila je inspiracija mnogim umetnicima i opevana je u raznim pesmama. Odlikuje je božanstven miris, dopadljiva žuta boja i što je najvažnije obilje vitamina i minerala. Ovo voće ne treba zanemariti. Plod raste na drvetu visine do 8 metara. Kada je zreo ima zlatno žutu boju.Dunja je slična kao jabuka po obliku. Ukus je nešto izmedju jabuke i ananasa.
Dunja je poreklom sa Kavkaza, ali se gaji u Evropi, Aziji (ponajviše u Kini) i na američkom kontinentu.

Upotreba

Dunja može da se jede u svežem stanju, ali većina sorti ima nakiseo i opor ukus.
Zato sa ostalim voćem u voćnoj salati, ukusu daje ravnomeran doprinos. Dunja može da se peče, kuva i prži. Slatko od dunja je predivno. Od dunja se pravi rakija i još neka alkoholna pića. Koristi se kao dodatak zelenom čaju radi poboljšanja arome. U dunji ima pektina što je prednost kod pravljenja marmelade, jer omogućava želatinoznost. Dunje su odlične i za kompot.

Lekovitost i nutritivna vrednost

Dunja nema mnogo kalorija. Sadrži ugljene hidrate, dijetetska vlakna i proteine. Od vitamina dunja je bogata sa vitaminom C, provitaminom A, niacinom, folnom kiselinom, B6, B2, B1. Od minerala sadrži kalcijum, magnezijum i gvoždje.
Semenke dunje sadrže vitamin B17 koji je antikancerogen. Sadrži tanine i tako poboljšava rad creva. Dunja se koristi protiv stomačnih problema i za umirivanje kašlja. U narodnoj medicini dunja je odavno poznata lekovita biljka. Čaj od cvetova dunje se upotrebljava protiv kašlja. Sok od dunja se daje deci protiv proliva i za jačanje želudca.

Share Button

Jabuka na dan


Jabuka je verovatno najstarije voće koje se uzgaja. Postoje divlje i pitome jabuke. Stotinama godina unazad je vršena selekcija i poboljšavane karakteristike plodova jabuke, da bi danas imali veoma kvalitetne i ukusne plodove. Postoji stvarno veliki broj sorti ovog voća. Neke se uzgajaju za jelo u svežem stanju, a neke su idealne u kulinarstvu. Od pojedinih sorti se pravi rakija jabukovača.
Pitome jabuke se kaleme, a divlje niču iz semena. Jabuka se uzgaja u mnogim zemljama. Najveći proizvodjači su Kina, SAD i Turska.

Da li jabuke treba ljuštiti

Na žalost novije sorte jabuka su slabo otporne na bolesti i štetočine, pa se primenjuje zaštita prskanjem.
Neke starije sorte su dosta otpornije, pa ih treba manje prskati ili uopše ne treba. Generalno starije sorte karakteriše ne tako prefinjen ukus i slabiji prinos, pa ih proizvodjači izbegavaju. Ako je prošla karenca (propisan period od poslednjeg prskanja do branja i upotrebe), onda je bezbedno jesti plodove. Na žalost mi kad kupujemo jabuke na pijaci ne možemo zasigurno znati da li su prskane ili ne i da li je prošla karenca. Svaki proizvodjač će naravno svoje jabuke da hvali.
U kori jabuke je koncentracija vitamina i minerala, pa ako sigurno znamo da nisu prskane onda se mogu jesti i sa korom, u protivnom, preporuka je ipak da se oljušti. U svakom slučaju pre konzumiranja jabuku dobro operite.

Zašto treba jesti jabuke

Nutricionisti kažu jedna jabuka na dan i to je preduslov da se organizam održava u dobrom stanju. Naravno to ne znači da se, ako jedemo jabuke nikad nećemo razboliti, ali ipak imunitet će nam biti znatno bolji. Mogu se jesti i u većim količinama. Ne brinite, nećete se ugojiti.
U odnosu na drugo voće, jabuke sadrže manje vitamina C, ali su bogate antioksidansima i drugim korisnim jedinjenjima. Sadrže vlakna koja su važna za bolje varenje hrane i protiv raka debelog creva. Jabuke su dobre i protiv holesterola. Korisne su za srce i mršavljenje. Gojaznim osobama se u sklopu dijete preporučuju jabuke.

Upotreba jabuka

Većinom se jabuka koristi za jelo u svežem stanju, ali ipak i u kulinarsvu je nezaobilazna. Pravljenje nekih kolača, pita i voćnih salata je nezamislivo bez jabuke. Osim toga jabuka se mnogo koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.

Share Button

Mušmula upotreba i lekovita svojstva


Mušmula biljka

Mušmula je veliki žbun ili manje drvo. Može da naraste do 8 metara u visinu. Listovi opadaju u zimskom periodu, a pre toga pocrvene. Listovi su tamno zeleni i ovalni. Cveta krajem proleća, a cvetovi su beli. Oprašuju ih pčele i hemafrodit je. Plod liči na krušku i jabuku, a boja je smedja. Bere se tek kad lišće krene da opada. Neki je beru tek sa prvim mrazevima ili još kasnije.
Veruje se da je biljka poreklom iz jugoistočne Evrope i jugozapadne Azije, ali danas se uzgaja na mnogo širem području. U Evropi se gaji već hiljadama godina, a naročito u Francuskoj. Ranije je mušmula bila popularna kao voće, a danas je prilično zapostavljena. Iako se mora priznati da je plod neugledan i nije baš jednostavan za jelo u svežem stanju. Pokožica se skida, a unutra se osim mekog jestivog dela nalaze i tvrde semenke. Kako bilo mušmulu neki vole i dan danas.

Upotreba mušmule

Mušmula je prilično tvrda kad se ubere ranije. Ukus je opor i nije baš lep. Zato je posle branja treba ostaviti nekoliko nedelja da omekša ili je ostaviti na drvetu da se bere kasnije kad opadne lišće. Ponekad su plodovi mušmule, taman kako treba za jelo, ako se beru u decembru, pa čak i januaru mesecu. Mraz joj ne ništa ne smeta. Plod počinje da gnji i u njemu se odvija vrenje. Kad je plod mekan, ukus je odličan. Mušmula je tada sočna i blago kisela, podseća na neko aromatično vino.
Mušmula se može jesti kao voće, a od nje se pravi i rakija, zatim likeri i marmelada. Od osušenog lišća se pravi čaj.

Lekovita svojstva

Mušmula je dobra za jačanje organa za varenje, za jetru i bubrege. Narodna medicina kaže da je dobra za vid, za lečenja usta i desni ispiranjem grla. Sadrži tanine i pektine. Mušmula je najbolja kad se jede sveža, što je savet nutricionista. Sadrži i dobre količine c vitamina.

Share Button

Kako očistiti nar

Sigurno ima mnogo onih koji su odustali od ovog voća, zato što nisu znali kako očistiti nar lako. Jednostavno nisu imali vemena i strpljenja da čiste i odvajaju bobice nara od kore. To je prilično dosadno i treba biti vešt. Osim toga bobice prilikom odvajanja od kore i pritiskanja lako pucaju, pa može da se desi da uflekate vašu omiljenu majicu. Prava je šteta da zbog ovih razloga ne jedete ovo izuzetno voće. Zato pogledajte kako očistiti nar bez problema i zapitaćete se kako ovo ranije nismo znali. Sada ćete jesti nar mnogo češće.

Šta nam treba

Da bi očistili nar ne trebaju nam nikakve specijalne alatke. Treba nam nož, jedna duboka činija i varjača. Naravno trebaju nam zreli plodovi nara. Sami odredite količinu za vaše potrebe.

Čišćenje nara

Lak način da odvojite bobice od kore je da isečete plod na pola. Zapravo ako ne želite da oštetite bobice, nećemo da ga presečemo, nego ćemo da zasečemo koru na polovini u krug. A onda jednostavno otvorimo nar i imamo dve polovine. Možda će neka bobica da ispadne napolje, ali ništa strašno. Uhvatite jednu polovinu rukom i držite iznad posude, a odozgo udarate po kori varjačom. Bobice ispadaju u dlan pa u posudu. Na kraju nam samo kora ostane u ruci, a bobice su u činiji. Isto uradite i sa drugom polovinom. Bez mnogo muke bobice nara sada možemo sa zadovoljstvom da jedemo kašikom. Izuzetno okrepljuju i pune su C vitamina.

Nutritivna vrednost

Mnogo je razloga zašto treba jesti nar. Izuzetno je bogat vitaminom C. Zimi nas štiti od prehlade. Sjajan je antioksidans, jer sadrži polifenole. Obiluje vitaminom B5 i kalijumom. Od minerala tu su i fosfor, magnezijum, kalcijum, gvožđe, mangan i cink. Dijetetska vlakna su prisutna u značajnoj meri. Redovno uzimanje nara ili soka od nara smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja i snižava pritisak. Što se tiče kalorija nar ima 85 kcal na 100 g.

Share Button

Nar ili šipak


Poreklo i opis biljke

Nar raste na listopadnom drvetu, manjih dimenzija. Drvo može da naraste do 8 metara u visinu. Biljka često izgleda grmoliko. Plod je okrugao i krupan kao ljudska šaka. Zreo plod je crvenkaste boje. Ima debelu koru koja se oguli i onda se dolazi do crvenih bobica ili semenki koje su jestive. Listovi su izduženi, uski i sjajni. Cvetovi su crvene boje. Biljka može biti samonikla, ali se i uzgaja. Uspešno raste u svim krajevima koji imaju klimu sličnu mediteranskoj. Biljka dobro podnosi sušu i može da preživi blage mrazeve (slično kao smokva i palme).
Šipak potiče iz Irana (Persije), a danas se uzgaja u Mediteranu, Bliskom istoku, severnoj Africi, Kavkazu, Indiji, Južnoj Americi, Kaliforniji itd.

Šipak u ishrani

Kada se plod raseče nožem i otvori primećuju se crvene bobice, koje su grupisane u više formacija i kao da su odvojene prekrivačima. Treba biti uporan i izdvojiti bobice od suvišnih delova. Bobice su manje ili više slatke u zavisnosti od zrelosti ploda i od same sorte. Imaju i odredjenu dozu kiselosti i gorčine. Mogu se jesti sveže, a od nara se pravi i sok. Sok se od davnina koristi u Indijskoj i Persijskoj kuhinji, a u novije vreme je popularan i u Americi. Kažu da je omiljen napitak zvezda Holivuda. Od šipka se pravi i sirup, a semenke divljih sorti se koriste kao začin. U Grčkoj, gde takodjer lepo uspeva nar, koristi se u kulinarstvu za razna jela.

Nutritivna vrednost nara

Veoma je bogat vitaminom C, a sadrži dosta pantotenske kiseline ili B5 vitamina, te kalijuma i prirodnih fenola. Oni koji odbacuju semenke greše, jer se u njima nalaze vlakna i nezasićene masne kiseline.

Lekovita svojstva nara

Danas se pouzdano zna da uzimanje soka od šipka smanjuje rizik od srčanih oboljenja. Isto tako je sok dobar protiv virusnih infekcija i za snižavanje krvnog pritiska, a ispoljava i antibakterijsko dejstvo.
Za nar je još utvrdjeno da ublažava probleme sa prostatom i da smanjuje tegobe u klimaksu. Nar važi i za voće lepote, naime ko redovno jede ovo voće imaće lepu kosu i nokte, a i raspoloženje će mu biti na zavidnom nivou.

Share Button
error: Content is protected !!