Mandarina dobar izvor c vitamina


Mandarina je citrusno voće, koje uspeva u toplim predelima sa subtropskom i mediteranskom klimom. Biljka je osetljiva na niske temperature, a posebno na temperature ispod 0. Postoje sorte mandarine koje su otpornije, pa mogu da pežive i -10. Drvo mandarine je zimzeleno i malih dimenzija. Naraste svega oko 3 metra u visinu. Kada se oguli kora mandarine, zamiriše prostor u kome se nalazite, a još više ako koru stavite na radijator ili peć. Postoje sorte koje imaju i koje nemaju semenke, ali su podjednako ukusne. Prosečan plod je težine oko 100 grama.

Mandarina vs narandža

Mandarina je najsličnija narandži. Uglavnom je sladja od narandže i ostalih agruma. Omiljena je zbog prijatnog mirisa i ukusa. Osim toga, u odnosu na pomorandžu lakše se oguli, a ima i tanju koru. Kada se ubere mandarina ne može da opstane dugo kao pomoranža. Brže gubi svežinu i kvari se.

Gde uspeva mandarina?

Mandarina se gaji u mediteranskoj regiji (Grčka, Italija, Egipat, Turska, Maroko). Uspeva i u dolini reke Neretve. Ipak najviše se proizvodi u Kini, Indiji i Japanu. Inače poreklo mandarine se veže za jugoistočnu Aziju.

Značaj i vrednost mandarine

Mandarina je dobar izvor c vitamina, a to joj pridaje veliki značaj u zimskom periodu, kada su grip i prehlade naročito aktuelne. Količina vitamina c je čak i veća u mandarini nego u drugim agrumima. Od minerala ima dosta kalijuma, kalcijuma, fosfora i gvoždja. Sadrži i dijetetska vlakna i dobar je antioksidans. Energetska vrednost prosečnog ploda mandarine je 80 kcal.

Upotreba mandarine

Najviše se jede u svežem stanju. Može sa drugim voćem da se meša u voćnim salatama. Retko se koristi za sok. Ponekad se mandarina stavlja u kolače i torte.
Mandarinina kora se upotrebljava za proizvodnju esencijalnog ulja, kojim se boje žvake, bombone, gazirana pića, sladoledi itd.

Share Button

Aronija

                                                                                                        foto wlcutler

Aronija je sitno bobičasto voće koje raste u divljini, ali se sve više i uzgaja. Razlog su izuzetna lekovita i nutritivna svojstva. Poreklom je iz Severne Amerike, iako ima naziv sibirska borovnica. I baš tako, ove bobice aronije najviše liče na borovnicu. Raste i u Sibiru, jer joj ne smetaju niske temperature. Omiljena je hrana ptica. Ptice preko izmeta raznose seme aronije. U divljini su joj stanište listopadne šume. Aronija je jako zdrava i pre svega moćan antioksidans. Ukus ploda je kiselkast, gorak i opor (slično kao i kod borovnice). Redje se jede sveža, već se od aronije pravi sok ili se na druge načine koristi u ishrani.

Opis biljke

Aronija spada u porodicu ruža. Razmnožava se generativno tj. iz semena, a najbolje vegetativno, kulturom tkiva ili deljenjem busena. Može da se kalemi. Biljka raste u obliku grma. Dostiže visinu 2,5 metra. Listovi su zeleni ili crveni, ovalni i nazubljeni. Listovi se mogu uporediti sa listovima višnje. Cvetovi su divni beli, koji se razvijaju takoreći u buketima. To je listopadna biljka. Prvo se s proleća razvijaju listovi, a krajem aprila i prvi cvetovi.  Plod je bobica zelene, crvenkaste i na kraju kad je potpuno zreo tamnoplave, ljubičaste i gotovo crne boje. Plod je zreo u avgustu, ali može da se bere i kasnije. Nema košticu nego sitne semenke.

aronija

Uzgoj aronije

Sadi se u jesen, najbolje u novembru. Kad je posadite obavezno je zalijte i lako će se primiti. Dobro uspeva i jednostavno se održava. Obično se sade dvogodišnje ili jednogodišnje biljke, a već u trećoj godini biljka daje plodove. Ako se redovno održava može da daje dobre prinose. Najvažnije je da se okopava i zaleva. Sa navodnjavanjem prinosi u desetoj godini mogu biti 10 kilograma po grmu aronije. I narednih godina možete očekivati takve prinose. S vremena na vreme potrebno je orezivanje. Sjajno je to što je aronija otporna na bolesti i štetočine i ne mora da se prska. To je prava kultura, zahvalna za organsku proizvodnju. Biljka sporo raste i ne ide mnogo u visinu, pa se plodovi mogu brati sa zemlje. Drvo aronije je dosta tvrdo, a sama biljka može da se upotrebljava i kao ukrasna, za živu ogradu. Može da se orezuje i prilagodjava potrebi. Boje listova u jesen su veoma živopisne.

Upotreba aronije

Ponajviše se plodovi koriste za pravljenje soka. Od 1 kg aronije može se dobiti 0,5-0,6 l soka. Sušeni plodovi i listovi se upotrebljavaju za čaj od aronije. Čaj krepi, a priprema se slično kao čaj od šipka.
Od aronije se još može praviti i džem, slatko i alkohona pića. Negde se od aronije pravi vino, rakija i liker.
Sveži plodovi se upotrebljavaju u sklopu voćnih salata i poslastica.

Lekovitost aronije

Aronija je tako zdrava, jer ima jako visok sadržaj antocijana. Može se reći da aronija sadrži najviše antocijana od svih namirnica koje se koriste u ishrani. Antocijani su pigmenti plave, ljubičaste i crvene boje. To su jaki antioksidansi. Time su konzumenti aronije zaštićeniji od štetnih elemenata iz spoljašnje sredine. Pored toga aronija je koristan izvor vitamina i minerala.
Delotvornost aronije se odlično pokazala kod različitih zdravstvenih nedaća, od najtežih bolesti do problema sa telesnom težinom. Prema novijim istraživanjima aronija je dobra kod dijabetesa, povišenog holesterola i triglicerida, pa čak i za obolele od raka.
Aronija popravlja krvnu sliku, poboljšava cirkulaciju i reguliše pritisak. Dobra je za imunitet i čišćenje organizma. Održava vitalnost organizma i dobar vid.

 

Share Button
error: Content is protected !!