Narandžasti koren zvani šargarepa


Svima lako dostupno, a izrazito korisno povrće narandžastog korena, je prava preporuka za vaše zdravlje. Postoje sorte šargarepe koje nisu narandžaste, ali ova boja dominira. Nastala je od divlje šargarepe, a srodni su joj peršun, mirodjija, komorač i kumin. Šargarepu treba često jesti, ali ne samo kao dodatak u supi.
To je dvogodišnja biljka, koja ima nadzemni i podzemni deo. Nadzemni deo čine listovi koji jesu jestivi, ali retko se koriste u ishrani ljudi. Drugi naziv za šargarepu je mrkva.

Gajenje šargarepe

Može da se seje već sredinom februara. Seme treba da se seje na dubinu 2 cm.Voli sunce i potrebno joj je kvalitetno rastresito zemljište. Potrebno je najmanje 4 meseca dok ne sazri za vadjenje. Šargarepa se preko zime skadišti u hladnjačama ili vlažnom pesku. U frižideru može da se čuva par meseci. Pogodna je i za zamrzavanje.

Šargarepa u ishrani

Šargarepa može da se priprema na različite načine. Najjednostavniji način je očistiti šargarepu i pojesti u svežem stanju. To ima svojih prednosti, ali i nedostataka. Nedostatak je u tome što organizam tako usvaja mnogo manje beta karotena. Mnogo je bolje iskorištavanje beta karotena kada je šargarepa kuvana. Idealno je da se šargarepa opere i stavi na kuvanje, a tek posle kuvanja da se ljušti spoljašnji sloj (slično kao krompir).
Šargarepa se dodaje u mnoga jela. Razne čorbe, variva, salate i kolači mogu da sadrže ovo povrće. Prirodan sok od šargarepe, samostalno ili u kombinaciji sa drugim voćem i povrćem, je izuzetno koristan i lekovit.

Nutritivna vrednost i lekovitost

Karakteristična narandžasta boja šargarepe je od beta karotena. Poznato je da vitamin A ima važnu ulogu za dobar vid. Neke legende kažu da ko jede puno šargarepe može da vidi i u mraku, druge pak, kažu da će sa dobrim vidom dočekati duboku starost. Sem beta karotena u šargarepi ima i dijetetskih vlakana, minerala i antioksidanata. U narodnoj medicini sok od šargarepe je lek za probleme sa varenjem, crevne parazite i opstipaciju. Prirodan sok od šargarepe daje rezultate i kod najtežih bolesti. Neki ljudi tvrde da su dijetom i upotrebom prirodnog soka od šargarepe kao baze u ishrani, (u kombinaciji sa drugim voćem i povrćem) izlečili rak.

Kako napraviti sok od šargarepe

Ovo je sok i za zdrave i za bolesne. Za zdrave, da budu dugo zdravi i još zdraviji, a za bolesne da što pre ozdrave. Potreban vam je dobar sokovnik. Ako ga nemate, nabavite ga što pre. Šargarepu očistite i iseckajte po dužini, te je propustite kroz sokovnik. Trebaće vam bar nekoliko šargarepa. Sok od šargarepe se može piti sam, ali još lepši je ako se doda neka jabuka i recimo malo cvekle. Može naravno i neko drugo voće i povrće. Vodite računa da je ovakav prirodan sok pravi 100% sok i da može da bude prilično jak za vaš želudac. Zato nek uvek dominiraju šargarepa i jabuka. A da bi bili potpuno sigurni preporuka je da se sok razblaži, tako da trećina bude voda. Ovakav sok nećete kupiti u prodavnici, nego ga pravite sami. Sokovi iz prodavnice ne mogu da ga zamene. Vodite računa da sok popijete isti dan kada ga i napravite. Ne dodajite ovom soku šećer i zasladjivače. Ovakav sok je najbolje piti ujutro pola sata pre doručka.

Share Button

Cejlonski i kasija cimet

Cimet se koristi kao začin hiljadama godina. Dobro je poznat širok spektar lekovitog delovanja cimeta. Ali  u novije vreme su se pojavile informacije o štetnosti cimeta. Pa o čemu se ovde radi?
Cimet je poreklom iz Šri Lanke (ranije Cejlon). Taj cejlonski cimet je ustvari pravi cimet i dan danas. Postoji i kineski ili kasija cimet koji je slabijeg kvaliteta, mnogo jeftiniji i mnogo više zastupljen na tržištu.
Zašto je kasija cimet slabijeg kvaliteta i može biti štetan? Zato što može da sadrži više kumarina nego što je dozvoljeno.

Šta je kumarin

Kumarin je sastojak koji se prirodno nalazi u mnogim biljkama. Sadržaj kumarina u hrani bi trebalo da je zakonom ograničen. Prihvatljiv dnevni unos kumarina je 0,1 mg po kg telesne mase. U kineskom ili kasija cimetu može da bude više kumarina nego što je dozvoljenjo i zdravo za ljudsku upotrebu. Više kumarina znači jača aroma i ljutina. Prema tome kumarin je više prisutan u kasija cimetu nego u cejlonskom. U cejlonskom cimetu se kreće u dozvoljenim granicama. Preteran unos kumarina može da ošteti jetru i bubrege. To ne znači da će, ako koristite kasija cimet u ishrani samo ponekad, doći do ovih oštećenja. Redovna upotreba svakako nije preporučljiva.
Dakle po ovome bi se reklo da je samo cejlonski cimet bezbedan za korišćenje.

Kako razlikovati cejlonski cimet od kasija cimeta

Gotovo da je nemoguće napraviti razliku kada je cimet u prahu. Možda samo tako što kasija cimet ima intenzivniji miris i ljući ukus. Kod štapića cimeta je lako napraviti razliku. Kineski ili kasija cimet ima štapić koji se sastoji od jedne uvaljane kore, a štapić cejlonskog cimeta je pun i sastoji se od više uvaljanih tanjih korica. Na kraju iz svega ovoga možemo zaključiti da je cejlonski cimet pogodniji za ljudsku ishranu, a kasija cimet je pogodniji kao sirovina za proizvodnju mirisnih sveća i sl.

Share Button

Jabuka na dan


Jabuka je verovatno najstarije voće koje se uzgaja. Postoje divlje i pitome jabuke. Stotinama godina unazad je vršena selekcija i poboljšavane karakteristike plodova jabuke, da bi danas imali veoma kvalitetne i ukusne plodove. Postoji stvarno veliki broj sorti ovog voća. Neke se uzgajaju za jelo u svežem stanju, a neke su idealne u kulinarstvu. Od pojedinih sorti se pravi rakija jabukovača.
Pitome jabuke se kaleme, a divlje niču iz semena. Jabuka se uzgaja u mnogim zemljama. Najveći proizvodjači su Kina, SAD i Turska.

Da li jabuke treba ljuštiti

Na žalost novije sorte jabuka su slabo otporne na bolesti i štetočine, pa se primenjuje zaštita prskanjem.
Neke starije sorte su dosta otpornije, pa ih treba manje prskati ili uopše ne treba. Generalno starije sorte karakteriše ne tako prefinjen ukus i slabiji prinos, pa ih proizvodjači izbegavaju. Ako je prošla karenca (propisan period od poslednjeg prskanja do branja i upotrebe), onda je bezbedno jesti plodove. Na žalost mi kad kupujemo jabuke na pijaci ne možemo zasigurno znati da li su prskane ili ne i da li je prošla karenca. Svaki proizvodjač će naravno svoje jabuke da hvali.
U kori jabuke je koncentracija vitamina i minerala, pa ako sigurno znamo da nisu prskane onda se mogu jesti i sa korom, u protivnom, preporuka je ipak da se oljušti. U svakom slučaju pre konzumiranja jabuku dobro operite.

Zašto treba jesti jabuke

Nutricionisti kažu jedna jabuka na dan i to je preduslov da se organizam održava u dobrom stanju. Naravno to ne znači da se, ako jedemo jabuke nikad nećemo razboliti, ali ipak imunitet će nam biti znatno bolji. Mogu se jesti i u većim količinama. Ne brinite, nećete se ugojiti.
U odnosu na drugo voće, jabuke sadrže manje vitamina C, ali su bogate antioksidansima i drugim korisnim jedinjenjima. Sadrže vlakna koja su važna za bolje varenje hrane i protiv raka debelog creva. Jabuke su dobre i protiv holesterola. Korisne su za srce i mršavljenje. Gojaznim osobama se u sklopu dijete preporučuju jabuke.

Upotreba jabuka

Većinom se jabuka koristi za jelo u svežem stanju, ali ipak i u kulinarsvu je nezaobilazna. Pravljenje nekih kolača, pita i voćnih salata je nezamislivo bez jabuke. Osim toga jabuka se mnogo koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.

Share Button

Žalfija za ispiranje grla

Koliko vam se puta desilo da imate neprijatan osećaj u ustima i grlu, da osećate grebanje, bolove u grlu ili vas peckaju ranice u ustima. Pad imuniteta se odražava na grlo i liči na stanje pred prehladu. Desni koje bole i krvare isto tako nisu retkost. Nešto je neophodno preduzeti. Najbolja biljka za ispiranje i dezinfekciju usne duplje je žalfija.

Žalfija biljka

Žalfija je višegodišnja zimzelena biljka, sivo zelenih listova, ljubičastih cvetova i drvenaste stabljike. Negde se još zove i kadulja, pa da znate da je to ista biljka. Poreklom je iz Mediterana, ali sad je rasprostranjena širom sveta. Istorija upotrebe datira iz davnina, jer to je jedna od najstarijih lekovitih biljaka. Navode je kao jednu od najznačajnijih i antički medicinski stručnjaci. Žalfija je i medonosna biljka. Od davnina se koristila kao začin, u medicinske svrhe, a u novije vreme i kao baštenska ukrasna biljka. Ima više sorti žalfije. Može da naraste do 60 cm. Biljka ima jak koren i raste kao grm.

Upotreba i lekovitost žalfije

Žalfija ima širok spektar dejstva kad govorimo o lekovitosti. Žalfija deluje antibiotski, antigljivično, antispazmolitički, dobar je antioskidans, diuretik itd. To je biljka koju uvek treba imati u kući. Pre nego što su pronađeni antibiotici žalfija se koristila kao sredstvo za lečenje bakterijskih infekcija. Koristi se kod lečenja prehlada i promuklosti, umiruje sluzokožu i deluje na smirivanje bolova u grlu. Deluje protivupalno, dobra je kod prehlada, pa čak i gripa. Otklanja probleme kod nadimanja. Žalfija čisti krv i jetru. Reguliše prekomerno znojenje, naročito noću.
U kombinaciji sa pelinom čisti parazite. Dobar je hormonski regulator. Dezinfikuje usnu duplju, ždrelo, zube i desni.
Koristi se tradicionalno u italijanskoj i japanskoj kuhinji.
Upotrebljava se kao sirovina za farmaceutsku, kozmetičku i prehrambenu industriju.
Od žalfije se najčešće pravi čaj, koji leči promuklost i nadražaje u grlu, usled prehlada i preventivno, a dobar je i kod problema sa desnima i zubima. Čaj se može koristiti samo za ispiranje, dakle može se grgoljiti, pa ispljunuti. Ali čaj se može i piti, sam ili u kombinaciji sa drugim biljkama. Doduše neki smatraju da čaj od žalfije ne treba piti u većim količinama, nego samo po malo, zbog sastojaka koje sadrži. Neki ljudi žvaću i listove žalfije i posle ih ispljunu. Kažu da i na taj način smiruje nadražaje u grlu.

Priprema čaja od žalfije

Ako pravimo čaj za ispiranje grla, onda 2 kafene kašike prelijte sa 2 dl ključale vode i poklopite sud. Nakon 10 minuta procedite i kad se prohladi ispirajte grlo grgoljenjem, a malo i zadržite čaj u ustima.
Ako pravite čaj za piti, onda 1 kafenu kašiku prelijte sa 2 dl ključale vode i poklopite sud. Nakon 5 minuta procedite i pijte 1 šolju na dan
Nije za trudnice i dojilje. Ne pije se duže od 2 nedelje zbog mogućeg toksičnog efekta sastojka tujona

Share Button

Čaj od koprive


Kako napraviti čaj od koprive

Sipajte u šerpu onoliko šolja vode koliko želite čaja od koprive da napravite. Prokuvati vodu za čaj. Dodati u šerpu kad voda ključa, onoliko supenih kašika usitnjenog lista koprive, koliko ste šolja vode sipali. Odmah sklonite i poklopite šerpu i ostavite da odstoji 20 minuta. Nakon toga procedite čaj u šolje. Kada se prohladi pijte čaj.
Najbolje je da ne dodajete zasladjivače, a ako vam se ukus ne svidja, sledeći put možete ubaciti i malo nane, pa će to učiniti da čaj bude pitkiji. Setite se da ovde nije primarno uživanje u čaju, nego unapredjenje zdravlja.
Za kuvanje čaja najbolje je koristiti mlade listove, znači one koji su pri vrhu. Ipak cela biljka je lekovita, tako da se za čaj mogu koristiti i stabljika i koren.

Upotreba i doziranje čaja od koprive

Čaj od koprive mogu da piju svi. Pije se i topao, a još je bolji ohladjen i to kad odstoji nekoliko sati. U toku dana može da se pije od 1 do 3 šolje dnevno. U zavinosti od zdravstvenog problema, može da se pije nekoliko dana, a kod hroničnih bolesti i nekoliko meseci. Čaj od koprive mogu da piju i trudnice u manjim količinama.

Za šta je dobar čaj od koprive

Prema naučnim saznanjima kopriva je korisna kod anemije. Sadrži dosta gvoždja, pa se upotrebom čaja u odredjenom periodu daje doprinos stvaranju eritrocita.
Kopriva čisti krv, hrani i revitalizuje ćelije. Korisna je kod prolećnog umora, daje energiju i razbudjuje organizam. Delotvorna je i kod alergija. Kopriva je diuretik. Čisti organizam, rešava probleme sa aknama i kožnim oboljenjima, deluje protivupalno.

Share Button

Bokvica efikasna lekovita biljka


O bokvici

Bokvica je široko rasprostranjena lekovita biljka. Poreklom je iz Evrope, ali raste širom sveta. To je zeljasta, samonikla i višegodišnja biljka. Listovi su ovalni, sa izraženim venama. Cvetovi su mali zelenkasti ili braon boje, a prašnici ljubičasti. Cvetovi izrastaju na gustoj klasi, koja je dugaška oko 10 cm. Bokvica se oprašuje pomoću vetra.
Mnogi bokvicu smatraju korovom zato što raste na travnjacima, livadama, duž puteva i sl. Raste svuda, slično kao maslačak ili detelina. Sigurno ste mnogo puta nagazili na bokvicu, a niste ni znali. Jedna tako korisna i lekovita biljka, nije tako daleko, nego je svuda oko nas. Lekoviti delovi biljke su listovi i koren.Postoji više vrsta bokvice. Bokvica može biti širokog lista ili ženska, uskog lista ili muška i srednja. Najcenjenija je ova širokolisna.

Upotreba i lekovita svojstva bokvice

Obloge od listova bokvice mogu se primeniti na ubode (osa, komaraca i sl.) i rane u cilju efikasnog zarastanja i sprečavanja infekcija. Čaj napravljen od listova bokvice ima opor ukus, a koristiti se za lečenje proliva i kašlja.
Mladi listovi bokvice mogu da se jedu sirovi kao salata, a stariji da se kuvaju u varivu. Mladi listovi imaju izuzetnu nutritivnu vrednost. Sadrže mnogo kalcijuma, zatim vitamine A, K i C. U listovima ima tanina, pektina, limunske kiseline.
Brojne naučne studije su pokazale da ekstrakt bokvice ima širok spektar lekovitih karakteristika. To je antioksidant, analgetik, blag antibiotik, pomaže zarastanju rana i dobar je protiv čira. Bokvica se pokazala korisna u lečenju respiratornih infekcija, kašlja, bolova u grlu i gihta.
Koristi se u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Sirup od bokvice je efikasan lek protiv kašlja, a sok od bokvice je korisno sredstvo za čišćenje lica od akni i bubuljica.

Sirup od bokvice

Dobro operite 150 grama svežih mladih listova bokvice, pa ih sitno iseckajte mašinski ili ručno. Pomešajte bokvicu sa 0,5 kg tečnog livadskog meda i ostavite da odstoji nekoliko dana uz često mešanje kašikom koja nije metalna. U slučaju prehlade, kašlja, šlajma ili pada imuniteta uzimajte 1 kašičicu (ne metalnu) dnevno.

Share Button
error: Content is protected !!